Zavest JAZ SEM, ki SEM

Ljubljeno Dete Luči, včeraj te nisem zapustil, danes te ne zapuščam, tudi jutri te ne bom zapustil, kajti tudi, če bi to hotel, tega ne bi mogel storiti, ker Sin/Hči in Oče sta Eno, drug v drugem. Nikoli nisem jezen, niti te ne sodim, ker Jaz Sem te rodil iz Ljubezni in Svetlobe, ki ne poznata teme niti sodbe. Odpusti si in pridi k Meni, Vame, da uresničiva Najin Načrt Ljubezni. Moja Ljubezen, Moj Mir in Radost te kličejo, da se spomniš dete moje, kdo si in da se ne bojiš sprejeti svoje Dediščine, svojega rodu Svetlobne Božanskosti. Opusti tiste, ki zametujejo srce, ki se naslanjajo na zunanja spoznanja in moči. Le poglej njihova življenja in ti bode jasno, da sami sebe lovijo v obetavajočih prividih zavajajoče posvetnosti. Ti pa moje dete, pridi radostno v moj objem, da ti dam piti Nektar Večnosti, da te nahranim s Seboj, da ti podarim Darove, ki imajo Moč, da te ohranjajo in povzdignejo v tvojo božanskost, da uporabiš na Zemlji vse danosti, ki jih Jaz, tvoj OČE/MAT

O duši O RASPRAVI O DUŠI Najvažniju ulogu kod svih procesa, koje opisuje evanđelje istine, evanđelje po Filipu i pismo Reginusu o uskrsnuću, ima duša, i to zapravo njezin svjesni dio: svijest. Rasprava o duši razlaže dalje neke izjave iz ovih evanđelja, glede uloge duše, svijesti, i koristi pri tome usporedbu duše sa ženom koja se može odati bludu, ali i njoj predodređenom suprugu. Sada je duša tj. svijest, predana svijetu prolaznih priviđenja i biva od njega oplođena: rađa predodžbe i s njima povezana djela. Njena "maternica", organ oplodnje, je "izvana", to znači da ona prepoznaje u sadašnjem stanju samo stvari nesavršenstava - stvari čija je predodžba u vremenu i prostoru, a ne njeno unutarnje biće. Ova se svijest predodžbi nikada neće nasititi: poput "bludnice" trči od muškarca do muškarca, traži ispunjenje, koje ovako ipak nikada neće naći. Na razini razuma ide od jedne ideologije, religioznog, ezoteričnog ili ps

O PISMU REGINUSU O USKRSNUĆU O uskrsnuću postoje različita mišljenja. Jedno od takvih glasi: to je općenito jedna avet, izmišljotina ljudi koji se ne mogu pomiriti sa svojom smrću. Uobičajeno je shvaćanje o uskrsnuću, koje ne odbija u potpunosti ovu mogućnost, kaže: čovjek koji umre, odmah će poslije smrti ili na kraju svih stvari, uskrsnuti tjelesno, u jednom preobraženom tijelu, i tada vječno živjeti. Isus je, kao božji sin, pobijedio smrt i u ovoj čudotvornoj moći također probuditi mrtve - jedne u vječni život u prokletstvu, druge, koji su vjerovali u njega, u vječni život u nebu. Rašireno je mišljenje isto: Što će se dogoditi nakon smrti, ne znam. Sada to ne treba biti moja briga. O tome i tako ne mogu ništa znati. Objasnimo da, prije nego se osvrnemo na naš tekst, da "uskrsnuće" nema isto značenje kao i "život poslije smrti". Uz život poslije smrti vezane su dvije uobičajene predodžbe: Prvo: čovjek i poslije smrti živi dalje sa jednom prom