Zavest JAZ SEM, ki SEM

O duši O RASPRAVI O DUŠI Najvažniju ulogu kod svih procesa, koje opisuje evanđelje istine, evanđelje po Filipu i pismo Reginusu o uskrsnuću, ima duša, i to zapravo njezin svjesni dio: svijest. Rasprava o duši razlaže dalje neke izjave iz ovih evanđelja, glede uloge duše, svijesti, i koristi pri tome usporedbu duše sa ženom koja se može odati bludu, ali i njoj predodređenom suprugu. Sada je duša tj. svijest, predana svijetu prolaznih priviđenja i biva od njega oplođena: rađa predodžbe i s njima povezana djela. Njena "maternica", organ oplodnje, je "izvana", to znači da ona prepoznaje u sadašnjem stanju samo stvari nesavršenstava - stvari čija je predodžba u vremenu i prostoru, a ne njeno unutarnje biće. Ova se svijest predodžbi nikada neće nasititi: poput "bludnice" trči od muškarca do muškarca, traži ispunjenje, koje ovako ipak nikada neće naći. Na razini razuma ide od jedne ideologije, religioznog, ezoteričnog ili ps

O PISMU REGINUSU O USKRSNUĆU O uskrsnuću postoje različita mišljenja. Jedno od takvih glasi: to je općenito jedna avet, izmišljotina ljudi koji se ne mogu pomiriti sa svojom smrću. Uobičajeno je shvaćanje o uskrsnuću, koje ne odbija u potpunosti ovu mogućnost, kaže: čovjek koji umre, odmah će poslije smrti ili na kraju svih stvari, uskrsnuti tjelesno, u jednom preobraženom tijelu, i tada vječno živjeti. Isus je, kao božji sin, pobijedio smrt i u ovoj čudotvornoj moći također probuditi mrtve - jedne u vječni život u prokletstvu, druge, koji su vjerovali u njega, u vječni život u nebu. Rašireno je mišljenje isto: Što će se dogoditi nakon smrti, ne znam. Sada to ne treba biti moja briga. O tome i tako ne mogu ništa znati. Objasnimo da, prije nego se osvrnemo na naš tekst, da "uskrsnuće" nema isto značenje kao i "život poslije smrti". Uz život poslije smrti vezane su dvije uobičajene predodžbe: Prvo: čovjek i poslije smrti živi dalje sa jednom prom

  EVANĐELJU PO FILIPU Evanđelje po Filipu je isto kao i Evanđelje istine     "radosna vijest" o razrješenju ljudi odvojenih od Boga. I u ovom     evanđelju doga a se razrješenje preko dva faktora: spoznaje i snage.     Spoznaja je svjesno nastajanje "Oca", koji jest u latentnim     stvaralačkim i duhovnim snagama svemira u ljudima, koje su bile sviješću     potisnute i vezane na prolazne prikaze u "skrivenosti" i     nedjelovanju. Način ove spoznaje nema ništa zajedničko sa     intelektualnim znanjem, to će biti čudesno izraženo na jednom mjestu     evanđelja. Intelektualno opažanje i znanje predstavlja si stvari različito     od onoga što one jesu i ostaje jednako samo sebi, bez obzira koje stvari     prolaze pred njim. Osloba ajuća spoznaja sastoji se ipak u tome da se unutrašnje     biće stvari i njegove snage odražavaju u ogledalu opažanja, u svojoj novoj     svijesti, i to tako da se ovo ogledalo uvij